Autogeni trening

Kralj koji se svega i svakoga bojao

Kralj koji se svega i svakoga bojao

Bio jednom kralj koji se svega bojao. Bojao se požara. Bojao se poplava. Bojao se tsunamija i epidemija. Čak se bojao i prijeći ulicu. Ali najviše se bojao drugih ljudi. Iz njegove perspektive oni su bili zvijeri. Ili su bili nadljudi. U jednom i drugom slučaju ih se strašno bojao. Ako su bili zvijeri, bojao se što će mu napraviti – kako će ga povrijediti, rastrgati, izmanipulirati, poniziti. Ako su bili nadljudi, nije se bojao što će mu napraviti, već što će napraviti što on ne može ili ne zna. Bojao se da će ga nadmašiti, biti mu u svemu superiorni, kako će se kraj njih osjećati jadno i beznačajno.

Kralj, iako je bio kralj, doista je mislio da je beznačajan. Njegov položaj nije mu ništa značio. Svi njegovi uspjesi nisu mu ništa značili. Svi njegovi posjedi nisu mu ništa značili. Ni sve znanje koje je imao nije mu ništa značilo. On je uz sve to i dalje mislio da je beznačajan. Njegov krhki mali beznačajni lik mogao se slomiti pod jačim naletom vjetra. Iako je bio kralj, duboko u sebi mislio je da je miš među lavovima. Svi drugi bili su bolji od njega – moćniji, lukaviji, pametniji, snalažljiviji, uporniji, maštovitiji, duhovitiji.

No kralj je i dalje bio kralj. Što znači da je imao apsolutnu moć. Što znači da su ga se svi u kraljevstvu bojali. I ni u snu ne bi pomislili da se kralj zapravo boji njih. On je podanike gledao svisoka, ali svisoka jedino radi toga što je njegovo prijestolje bilo na povišenom. U svojoj glavi pak, kralj nije sjedio na povišenom, već na poniženom mjestu.

Njegovi podanici, od seljaka do plemića, svaki su dan dolazili u kraljevsku dvoranu. Tamo su se klanjali kralju želeći mu se umiljeti. Kralj se, pak, fokusirao na to kako je svatko od njih ili pametniji ili poduzetniji ili spretniji ili lukaviji od njega. Nije im se usuđivao ništa reći da ne ispadne bedast, naivan i glup ili pak krut, zločest i glup. Odluke je donosio kasnije u samoći. Donosio ih je po inerciji. Samo je ponavljao odluke koje su donosili njegovi prethodnici, da ne bi ispao glup ili naljutio nekoga. Ako je ipak bio prisiljen donijeti neku sasvim novu odluku, prepustio bi je svojim savjetnicima. Zamolio ih je da donesu što neutralniju odluku i priopće je podanicima, dok je on virio iza zastora i promatrao. Podanici su kraljevu šutljivost interpretirali kao znak njegove bezgranične strogosti i mudrosti. I zbog toga su ga se još više bojali.

Nakon nekog vremena kralju je bilo dosta tog strahovanja. Nije više mogao izdržati. Lupio je šakom o stol i odlučno odlučio. Njegova odlučna odluka bila je da će on biti prvi kralj koji će pobjeći glavom bez obzira. No, ipak, nije to bilo tako jednostavno. Kralj ne može samo tako nestati. Ako ode, dići će se uzbuna i svi će ga tražiti. Zato je smislio lukav plan. Potajno je poslao svoje najodanije pomoćnike da pretraže cijelo kraljevstvo i pronađu podanika koji mu najviše sliči. Pomoćnici su se vratili s postolarom koji je bio pljunuti kralj. Kralj je s postolarom zamijenio odjeću. Dao mu je svoj plašt i krunu i ukratko mu objasnio kraljevske dužnosti i rituale. Nakon toga je obukao postolarsko odijelo, saslušao njegove upute o popravljanju cipela i odmaglio u pravcu njegove postolarske radionice.

Kad je ušao u radionicu, kralj je odahnuo. Ovdje može živjeti u miru. Ovdje se više ne mora suočavati s bezgraničnom povorkom podanika i strahovati što će mu oni uraditi ili kakav će ispasti pred njima. No, avaj, morao se suočiti s mušterijama, koje su mu svaki dan donosile svoje odlijepljene ili rupaste cipele. Kralj nije poznavao umijeće popravljanja cipela, niti je bio voljan učiti, jer je znao da će ionako netko sigurno misliti da je on loš postolar. K tome, netko će ga sigurno pokušati, pri tome i uspjeti prevariti. Zato je jednostavno prepustio cijeli posao svojem šegrtu.

Nakon što je uredio da se ni s čim ne mora baviti, niti i s kim općiti, a tako ni od koga ni od čega strahovati, kralj je doista, ali doista odahnuo. Počeo je živjeti mirno i spokojno. Nakon nekoliko godina već je i zaboravio da je ikada bio kralj. Zaboravio je sve povlastice, ali i sve muke koje je doživljavao dok je bio kralj. Bio je nitko i ništa i to mu se beskrajno sviđalo. No, jednog dana kraljevi poslanici proširili su po kraljevstvu vijest da se svi postolari pozivaju doći na kraljev dvor u vezi regulacije cijena svojih usluga. Navodno su bile previsoke. Kralj postolar nije mogao poslati svog šegrta, jer su na dvor pozvani postolari, a ne njihovi šegrti. Zato je, tresući se od straha, na dogovoreni dan krenuo u kraljevski dvorac. Bože mili, pa on će sresti velikog kralja! Možda će morati nešto reći ili učiniti pred njim. Što ako nešto pogrešno kaže ili napravi, pa se kralj naljuti na njega i okrutno ga kazni. Ili se počne smijati radi gluposti koju je izlanuo, nespretnosti koju je napravio, pa mu se cijela dvorana počne smijati, a uskoro i cijelo kraljevstvo. Koji užas!

Svi postolari u dogovoreno vrijeme postrojili su se u kraljevskoj dvorani punoj kraljevskih savjetnika. U dvoranu je ušao kralj i sjeo na prijestolje. Savjetnici su počeli ispitivati postolare i tražiti da im objasne zašto su cijene popravaka cipela tako visoke. Uplašeni postolari prvo su bojažljivo, a onda sve hrabrije i hrabrije iznosili svoje razloge. Pokušali su savjetnicima objasniti da drugačije jednostavno nisu mogli, da su ih okolnosti primorale da donesu neizbježnu odluku. Kralj koji je glumio postolara šutio je, jer nije bio sto posto siguran ni u jedan razlog, pa je zaključio da je najpametnije da šuti. Postolar koji je glumio kralja također je šutio i nakon što su postolari završili, mudro se zamislio i nakon toga se povukao u svoje odaje sa svojim savjetnicima. Postolari su bili u strahu što će mudri šutljivi kralj odlučiti.

Kralju koji je glumio postolara sve je ovo bilo nekako prokleto poznato, ali se nije mogao sjetiti odakle mu je toliko poznato. Nakon nekog vremena kraljevski savjetnik ušao je u prostoriju i izrekao kraljevsku naredbu. Postolari moraju sniziti cijene usluga za dva posto. Postolari su odahnuli. Neki od njih nisu bili zadovoljni, jer su smatrali da je i dva posto previše, ali se nisu usudili ništa reći. Kralj koji je glumio postolara nije bio posebno zainteresiran doznati kraljevu naredbu. On je gledao cijelu ovu ceremoniju i pokušavao se sjetiti odakle mu je poznata. U jednom trenutku ugledao je kralja kako vireći iza zastora gleda što se događa. U njegovim očima primijetio je nešto neobično – strah. Sam pojam straha nije mu bio neobičan, ta i sam ga se nebrojeno puta „nauživao“, već mu je bilo neobično da je strah vidio na licu mudrog i strogog kralja. Tada se sjetio. Taj strah koji je vidio jest njegov strah, strah koji je osjećao dok se kao kralj skrivao iza zavjese, ili sjedio na prijestolju, ili u svojim kraljevskim odajama razmišljao kako da pobjegne od svojih podanika. On je kralj. A sad se nalazi tu s druge strane, maleni ustrašeni podanik pred moćnim i strašnim kraljem. A zapravo se kralj na prijestolju jednako boji kao on. I jednako kao on dok je bio kralj. „Strah je stvar uma, jedino uma“, pomislio je kralj. „Strah nema nikakve veze s onim što se događa“, zapanjeno je dodao u sebi.

Ushićen, odlučio je s ovim šokantnim saznanjem upoznati i kralja, odnosno, postolara s kojim se zamijenio na kraljevskom prijestolju. Potrčao je prema njemu, a kad je kralj vidio kako prema njemu trči postolar, skamenio se od straha, jer je mislio da ga ovaj, bijesan zbog sniženja postolarskih usluga od dva posto, želi rastrgati. Panično je pozvao u pomoć. Isti čas dva kraljevska stražara stvorila su se ispred postolara, koji se sjetio da je kralj, sa isukanim sabljama. Postolar se ukipio od straha, a da to nije učinio, sasjekli bi ga na komadiće. „Strah ima i svojih dobrih strana“, zaključio je.

Doviknuo je kralju: „Dvojniče moj, zar me se ne sjećaš, zar se ne sjećaš zamjene koju smo napravili?“ Kralj na prijestolju sjetio se o čemu se radi, odahnuo i naredio stražaru da pusti pravog kralja. U olakšanju je zavapio: „Hvala bogu da ste stigli, kralju, jer ja više ne mogu glumiti da sam kralj. Strah me svakog podanika koji mi priđe i nešto zatraži.“ Pravi kralj mu odgovori: „A znaš li da je i mene bilo strah isto kao i tebe?“ Postolar se iznenadio na ove kraljeve riječi. „Kako je Vas, strogi i mudri kralju, bilo strah nas malih podanika?“, upitao ga je. „Pa“, odgovorio mu je kralj, „isto kao što je i tebe bilo.“

Postolar i kralj počeli su se smijati. Smijali su se koliko se nikada u životu nisu smijali. Smijali su se s tugom, jer su shvatili da su živjeli u nečemu što je bila iluzija, a to je bio strah. Obećali su sebi da više neće živjeti u toj iluziji. Postolar se vratio u svoju radionicu, a kralj na svoje prijestolje. Kralj je nakon toga napisao proglas, koji su njegovi poslanici pronijeli po cijelom kraljevstvu, izgovarajući ga pred okupljenima na svakom gradskom trgu i na svakom seoskom gumnu. Proglas je glasio ovako:

Dragi moji podanici,
ja sam vaš kralj i ja vas se bojim. Priznajem da me strah svačega – raznih stvari i raznih pojava, ali najviše me strah ljudi. Od danas se svim stanovnicima kraljevstva dopušta osjećati strah, jer ako se kralj može bojati, možete i vi. No, isto tako, ne želim da nam strah bude vladar. Zato se svim stanovnicima kraljevstva i kralju samom dopušta pomisliti, reći i napraviti bilo što što im strah ne bi dopustio da pomisle, kažu i učine. Uđimo u strah i izađimo slobodni.
S vjerom u vas i u sebe,
vaš kralj

Juraj K.

  • Jednoga dana kralj se odlučio ubiti. „Ovaj život ništa ne vrijedi“, zaključio je. Sve što napravi, nema mu nikakvog smisla...
    Opširnije...
  • Bio jednom jedan kralj koji nikad nije bio zadovoljan samim sobom. Bilo što da je napravio...
    Opširnije...
  • Živio jednom jedan kralj kojemu niti jedna odluka u životu nije bila jednostavna. Kad bi se ujutro probudio, prvo o čemu bi razmišljao bilo je hoće li ustati ili...
    Opširnije...
  • Bio jednom jedan kralj koji je volio izbjegavati svoje državničke poslove. Bilo mu je muka od svih tih potpisivanja povelja, ubiranja nameta...
    Opširnije...
  • Kralj je razmišljao o tome kako je divno biti u pravu. Kako je divno kad je on taj koji najbolje zna kako stvari stoje...
    Opširnije...
  • Nekad prije, na početku 20. stoljeća, najpopularniji svjetski filmovi dolazili su iz Italije, Francuske, Švedske, Njemačke...
    Opširnije...
  • Znam da znate... a znam da Vam i ne treba... osim možda profesionalnim i pasioniranim pekarima i slastičarima...
    Opširnije...
  • Voliš li me? Trebaš li me ? Sanjaš li me ? Strah upita...
    Opširnije...
  • Čovjek sam što hodam Svijetom ovim Putevima vijugavim Od zvijezda sazdanih
    Opširnije...
  • Prisutnost kroz sunčevu svjetlost i kroz mjesečeve mjene...
    Opširnije...
  • Ti milo Ti snažno Ti dobro...
    Opširnije...
  • Vjerujem...Znam...Ljubim...
    Opširnije...
  • Hvala što se budiš na nemilosrdan način (potresi, vatre, snjegovi…) i time budiš nas ljude uspavane u svojim ograničenjima, moranjima i trpljenjima...
    Opširnije...
  • Parafrazirat ću (Miljenko Jergović), prvi puta sam se sreo s tim piscem, a i takvim pogledom „nije zdravlje najvažnija stvar nego sloboda“. Malo sam bio začuđen...
    Opširnije...
  • Kad sam bio mali, u školi smo trebali napisati sastavak o tome što bi željeli biti kad odrastemo. Ja sam napisao standardno da bih želio biti astronaut, jer se nisam usudio...
    Opširnije...
  • Živim u Zagrebu. Muž, kći i pas su moja obitelj, zdrava sam, radim posao koji volim, imam lijep dom, vozim auto, bavim se različitim interesima, imam živuće roditelje...
    Opširnije...
  • Uz nagovještaj radosti i kričavosti boje i zvuka stigne proljeće. Nalet ushićenja obuzme moje tijelo...
    Opširnije...
  • Oče moj, koji si beskrajan! Hvala Ti za svjetlo života, Hvala Ti za današnji dan Tvoga kraljevstva...
    Opširnije...
  • Zavirim li iza kamena ugledat ću čarolije. Tamo su u zagrljaju, smijehu, igri i boji...
    Opširnije...
  • I što sad, da ti napišem bajku ili opišem stvarnost kakva je skoro trebala biti. Stvarnost je trebala dehumanizirati život...
    Opširnije...
  • “Ja sam sama, nitko me ne voli, nikakve koristi od mene...”, redovita je moja mantra...
    Opširnije...
  • Kao mala vjetrenjača, uzela je ono što je vjetar donio i provukla kroz svoje široke ruke, prevrtjela cijeli film, odbacila patnju, mržnju, zavist...
    Opširnije...
  • Razmišljam o tome koliko je čudesan naš um, naš mozak...
    Opširnije...
  • Probudila sam se, ustala i pogledala u ogledalo. Nasmiješila sam se sebi, i odlučila...
    Opširnije...
  • „Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam...
    Opširnije...
  • Jako volim ići u kino. Tjedan dana prije zabrane javnih okupljanja otišao sam na svoju posljednju kino predstavu, barem na neko vrijeme...
    Opširnije...
  • Ja ovaj tekst želim posvetiti zahvalnosti i svome mužu koji danas slavi 40. rođendan. Nisam bila u Zagrebu kada se dogodio potres...
    Opširnije...
  • Izolacija. Ta riječ već sama po sebi zvuči bolesno. Zastrašujuća je. Ljudi današnjeg svijeta ionako se sve više udaljavaju jedni od drugih, prepoznaju izdaleka novi mobitel, cipele ili kaput...
    Opširnije...
  • Našli smo se u vremenu kad smo prisiljeni ostati doma, u izolaciji. Fale nam šetnje, druženje, igra na otvorenom, sloboda kretanja...
    Opširnije...
  • Svjedočimo povijesnim događajima. Svijet je stao.Ili zastao...
    Opširnije...
  • Bio je kraj 12. mjeseca: Moja obitelj i ja smo se spremali na dugo očekivano putovanje u New York. Doček Nove godine u New Yorku je nešto čemu smo se veselili mjesecima...
    Opširnije...
  • Dragi prijatelji, dobar vam bio ovaj divan dan.Prekrasno je što smo zajedno tu...
    Opširnije...
  • „Jedna djevojka u malom ribarskom mjestu ostala je trudna. Roditelji su je tukli sve dok nije priznala tko je otac: bio je to Učitelj zena koji živi u hramu izvan sela...
    Opširnije...
  • Antonela je nazvala baku i veselo rekla: „Bako, bako u Veneciji po kanalima plivaju meduze. To još nikada nisam vidjela. Možeš li to zamisliti? Kao da smo na plaži Carole...
    Opširnije...
  • Sreća je zagrljaj dragog bića, poklon pun topline i razumijevanja, podrška i riječ ohrabrenja...
    Opširnije...
  • Skini taj težak kaput, sjedni tu na stube da ugrije te sunce...
    Opširnije...
  • Kćer joj je negdje na praksi, daleko, istok, Azija. Ljudi imaju različite terete. Neke od njih nemam, pa mi je teško shvatiti njihove situacije...
    Opširnije...
  • Sav ovaj „sofisticirani, napredni“ svijet koji nas već dugo prati, u koji smo (manje ili više vezani uz čuda „napredne“ tehnologije) gotovo neprimjetno uronili (sve dublje) jer nam naši smartphoni u trenutku daju odgovore...
    Opširnije...
  • U ovom zahtjevnom vremenu ja se nisam bojao bolesti, ni za sebe, ni za moje bližnje jer sam uvjeren da je taj virus među nama već mjesecima i da je naš imunološki sustav odradio ono što odrađuje svakodnevno...
    Opširnije...
  • Veliki ruski pisac Aleksandar Sergejevič Puškin nalazeći se u karanteni zbog kolere 1827. godine piše: Dopustite, draga braćo, sestre, sugrađani i svi su narodnjaci da vam iz karantene čestitam veliki proljetni praznik...
    Opširnije...
  • Kao dijete bijah ozbiljan i odgovoran, iz današnjeg gledišta pretjerano ozbiljan, gotovo bih rekao starmali...
    Opširnije...
  • Ispričat ću vam priču o jednom dječaku i jednoj djevojčici. Mojim unucima. Sada sam njihova teta čuvalica i teta kuharica. Njihovi roditelji održavaju nastavu u drugoj sobi...
    Opširnije...
  • Učenici su postavljali mnoga pitanja o Bogu. Reče Učitelj: „Bog je nepoznat, Nespoznatljiv.Svaka tvrdnja o Njemu, svaki odgovor na vaše pitanje, iskrivljuje Istinu...
    Opširnije...
  • Danas je osvanuo prekrasan dan. Proljeće se osjeća na svakom koraku, toplo je pomalo i pretoplo za ovo doba godine i sve miriše na ljepotu...
    Opširnije...
  • Ne tako davno, možda jučer ili danas i ne tako daleko, možda ovdje ili ondje, rodio se… mali čovjek. Maleni je bio, budimo iskreni, kao i svi maleni. Budući da je došao iz Ljubavi, davao je jedino što je znao…
    Opširnije...
  • Suprug i ja smo imali rezerviran vikend u Tuheljskim toplicama 14. i 15.03. Kako nas nitko nije obavijestio da se otkazuje, mi smo se pojavili u Tuhelju. Dočekao nas je prazan parking s 5-6 osobnih automobila, ni jedan autobus...
    Opširnije...
  • More postoji za nas mornare i čeka nas da plovimo po njemu. Jedan mornar, jedan brod...
    Opširnije...
  • Zamislila sam da sam more. Veliko, plavo more. Zemlja je 'moja' i ja sam 'njezino'...
    Opširnije...
  • Cijeli svijet se koncentrirao na preživljavanje. Trenutno je ljudima jedino važno da ne umru. Kao da je jedino važno preživjeti. Glavno je doživjeti stotu...
    Opširnije...
  • Pokazao se leptir danas pred mojim očima lagan poput pera. Žut, gotovo bijel, lebdio je nekoliko trenutaka učinivši da Sada potraje za nas oboje...
    Opširnije...
  • Kad misliš da ti je grozno, sjeti se da je nekome gore. Budim se već šest mjeseci na način da ne mogu istrčati iz kreveta.Ne mogu se ni odmah dići iz kreveta...
    Opširnije...
  • Ujutro ljudi su ozdravili i bili sretni i živi...
    Opširnije...
  • Odaberi Ljubav dok putuješ Svemirom i pogledaj: nikada ne može biti tama...
    Opširnije...
  • Život ide dalje ... s nadošlim proljećem, cvjetnim, zelenim, drugačijim. Diram ga najviše očima, ono uzvraća mladim bojama, cvjetnim stablima bijelima i rozima, obiljem tratinčica i opustjelim ulicama...
    Opširnije...
  • Draga Majko Zemljo, prvo ti želim reći: „Oprosti.“ Oprosti nam što činimo sve što činimo, i što biramo biti takvi kakvi biramo biti. Iako znamo bolje i drugačije. Oprosti jer te ne razumijemo, jer te omalovažavamo i ne doživljavamo...
    Opširnije...
  • To jutro ustala sam u 6 sati i izvela svog psa u šetnju. Bilo je to obično jutro kao i svako drugo. Nisam ni slutila što će se dogoditi. Krenuli smo u uobičajeni krug...
    Opširnije...
  • Jednog Uskrsa dogodila mi se ova priča, točnije doživjela sam ju odnekud iznutra, iz sebe. Vraćam joj se danas s podjednakim ushitom i darujem u riznicu naših AT priča – sretan vam Uskrs...
    Opširnije...
  • Ana ima 5 godina. Ide u vrtić. Nema brata, ni sestru, ima samo mamu, tatu i nekoliko ribica u akvariju. Kod djeda ima psa Koka i njega dijeli s djedom. Ana voli ići u vrtić, ali samo kada je ona zvijezda i pobjeđuje u svakoj igri...
    Opširnije...
  • Znala sam i prije epidemije kako je vrijeme jedino čija sam ja vlasnica i čime raspolažem po vlastitom odabiru. Znala sam kako postoji jedino sadašnji trenutak te kako su prošlost i budućnost tvorevine uma...
    Opširnije...
  • Dragi prijatelji, divno je što postojite. Stvoreni smo na sliku i priliku svoga Tvorca, dakle kao snažna, veličanstvena i moćna bića koja svojom vjerom mogu stvarati svoju stvarnost...
    Opširnije...
  • Dragi prijatelji, dobro vam bilo ovo nedjeljno jutro. Gospodin nas stvori na svoju sliku i priliku.Dade nam moć da vjerom kao zrno gorušice...
    Opširnije...
  • Neki se učenik jednom tužio: „Govoriš nam pripovijetke a nikada nam ne otkrivaš njihovo značenje.“...
    Opširnije...
  • Baš kada je gusjenica pomislila da je život završio, postala je leptir.Baš kad sam pomislila da će trajat vječno, prošlo je...
    Opširnije...
  • U trenutku rađanja veliko platno sjajne bjeline dolazi s novim životom.Poslano je svakom čovjeku kao najcjenjenijem umjetniku neka na njemu kroz život iscrta sliku svojih djela...
    Opširnije...
  • Neobična stvar se dogodila. Nakon potresa i jednosatnog bivanja na livadi ispred zgrade, vratila sam se u stan, promrzla i gladna. U dnevnoj sobi sam ugledala dva ormara koja su neslavno završila na podu...
    Opširnije...
  • Nakon prvog šoka /što se događa/ uslijedilo je pitanje - što JA mogu učiniti po tom pitanju? Rekoh sebi, kako bih željela da izgleda tvoj idealan dan ? Napravi najbliže i najbolje što možeš.
    Opširnije...
  • U kalendaru života izmjenjuju se dani i tjedni poput treptaja oka, dok stari zidni sat otkucava još jedno podne. Danas je utorak - divan, proljetni dan. U zraku osluškujem neobičnu tišinu, isprekidanu veselim cvrkutom ptica...
    Opširnije...
  • Bilo je to davno, na samom Početku kad Stvoritelj tek je osmislio svijet; stvorio je Raj, sav nevin i čist, mirisan i spokojan
    Opširnije...
  • Bijaše jednom jedan kralj koji je iznad svega volio svoj vrt. Svaku pojedinu biljku ili drvo je sadio sam, sa najvećom mogućom pažnjom i ljubavlju i svaku pojedinu je volio...
    Opširnije...
  • Pojava korone pa i potres, osim panike, straha i nemira prouzrokovao je ozbiljne i promjene navike, koje čine život. Sve što nam je do jučer bila rutina i obaveze smo odrađivali bez puno promišljanja...
    Opširnije...
  • Teška su vremena. Uzdrmana je egzistencija. Stres na svakom koraku. Strah vrišti iz svakog kutka. A ja, ja sam toliko sretna...
    Opširnije...
  • Kažu da je snaga u nama. Ono je dosljednost i odlučnost koja naše korake usmjerava prema naprijed. Ona je nježnost i poniznost koja ispunja srce ljubavlju i suosjećanjem. Ona daje krila našim kreativnim djelima...
    Opširnije...
  • Kad je sve prošlo... kad se spustila noć i kad su se svjetla pogasila... i kad sam žmireći osluškivala svaki šum... Steglo me u grudima... osjećala sam srce koje kao da će iskočiti...
    Opširnije...
  • Događaj Veljača. Život. Udah koji boli. Zaustavila sam ga. Život, ne disanje. Dizanje. Padanje. Dizanje...
    Opširnije...
  • Tog jutra je cijeli 8. c bio budan u 6.25. Nekima su padale slike na glavu, neki su se probudili jer su im se kreveti tresli i ljuljali kao da su na nekom velikom kruzeru...
    Opširnije...
  • U besmislu ove situacije u kojoj se trenutno nalazimo, postoji vjerojatno duboki smisao, samo ga mi možda sada ne vidimo i ne trebamo se time opterećivati...
    Opširnije...
  • Čemu teži svako biće? Možda sreća to bit će. Kako ona izgleda, možemo li znati? Gdje ćemo je pronaći...
    Opširnije...
  • Dosegao sam vrh uspjeha u poslovnom svijetu. U tuđim očima moj život je vrhunac uspjeha. Ali osim posla, imam vrlo malo radosti u životu...
    Opširnije...
  • Stan je dobro prošao. Ima radnju u centru grada. Radnja mu je dobro prošla od ovog potresa. Ima vikendicu i vikendica je dobro, ali nije osigurana od potresa...
    Opširnije...
  • Bio je to jedan sasvim uobičajen kišni četvrtak u ožujku, mjere civilnog stožera RH stupile su na snagu, a to je značilo - ostati doma dok epidemija ne zastane...
    Opširnije...
  • Dobar vam bio ovaj sunčani dan: ispunjen radošću, mirom, sigurnošću, izostankom prigovaranja, povjerenjem u Stvoritelja, u svemir, lijepim pozitivnim riječima čije ostvarenje želite, a upućenima drugima i vama samima...
    Opširnije...
  • Stiglo nam je proljeće! Priroda se budi, cvjeta i prekrasnim bojama i mirisima uljepšava nam život svaki dan. Čuje se cvrkut ptica, njihov pjev zove nas da probudimo u sebi radost, zaigranost, unutarnju ljepotu...
    Opširnije...
  • Što Moj Život kaže... Da, to je dobro, prihvati. Ne, pričekaj, dolazi nešto bolje...
    Opširnije...
  • Jednom prilikom jedan čovjek pozva svoga prijatelja Indijanca u goste u veliki grad. Poveo ga je u razgledavanje grada i dok su šetali...
    Opširnije...
  • Pitaju me „kako si“ u vremenima kad „mora da nisam dobro“. I kad kažem „dobro sam“, kažu mi „kako možeš biti dobro kad ljudi oko tebe nisu“. Nasmijem se u sebi i zamislim raskrižje.Startnu poziciju. Mogu birati! Hoću li sada biti zahvalna ili se upecati...
    Opširnije...
  • Prije puno godina, antropologinju Margaret Mead upitala je jedna studentica što ona smatra prvim znakom civilizacije u kulturi. Studenti su očekivali da će Mead navesti stvari poput udice za ribu ili glinene lonce ili brusni kamen...
    Opširnije...
  • Već neko vrijeme noć je doba dana koje sam odabrala za povezivanje sa sobom. Stanem uz otvoreni prozor, pustim tihu glazbu koja me dodiruje i uronim, uronim u sebe, u događaje, u svijet... i rastem...
    Opširnije...
  • Dobar dan svima.Poštovanje. Za početak da se predstavimo. Ja sam strah.A ja sam panika. Odlučili smo vam se javiti ovim putem jer je i malom djetetu jasno da je u zadnje vrijeme prevelika potražnja za nama...
    Opširnije...
  • Plešemo zajedno svaku večer... Plešemo i pjevamo. Doma smo, a opet smo vani...
    Opširnije...
  • Kad se približi datum neke važne utakmice, treneri nogometnog kluba često pošalju svoju momčad u karantenu, da tamo borave i pripremaju se za utakmicu. To znači da je momčad smještena u nogometnom kampu toga kluba...
    Opširnije...
  • Vraćajući se u nedjelju iz šetnje, naiđoh na baku ispred ulaza u zgradu, koja svake zime dolazi kod svoga sina i snahe. Živi na selu sama, suprug joj je umro prije 10 godina. Nedostaje joj njeno selo, ali zimi ne može sama biti u kući...
    Opširnije...
  • Kroz tjedan redovito navraćam u kvartovsku voćarnu. Ovih dana je nisam nipošto mogao zaobići jer nam je postala izvor hrane vrjedniji od bilo kojeg velikog supermarketa. Ali vrijednost je i veća jer moj brat radi u njoj...
    Opširnije...
  • Čekamo u redu jedan po jedan, vani je mir, čuju se ptičice , auto prođe tu i tamo i ja se vratim u svoje djetinjstvo, u '80-te! Kao dijete čekala sam s tatom u redu pred dućanom...
    Opširnije...
  • Gore navedeni naslov je slobodan citat dijaloga iz filma „Ja u ljubav vjerujem“ (za englesko govorno područje, odnosno za one na privremenom radu u Irskoj, engleski naziv je „Notting Hill“). Ako niste gledali, sada je prilika...
    Opširnije...
  • Pišem vam ovo pismo prvo s namjerom i da nastavim pisati, jer u ovim korona virusom obilježenom vremenu i onome koje dolazi, pitam se na koje sve načine možemo osnažiti sebe i druge da s puno odlučnosti za prevladavanje nedoumica, strepnji, pa i strahova...
    Opširnije...
  • Baka bi moje boljke, dakle moja krizna stanja djetinjstva, rješavala i tako da bi sa ormara u kućaru donijela dvije stvari, po njihovoj nedosežnosti u vremenima bez boleština i kriza, bile su ravne nedodirljivosti križa iznad kreveta moje prabake...
    Opširnije...
  • Nepregledan je niz dječjih sitnijih i krupnijih boleština koje su uvijek bile najveće krize dječje duše i tijela. Ali imali smo za savladavanje sva ona draga i brižna lica sa smiješkom ohrabrenja iznad nas. Ali nije to bilo sve...
    Opširnije...
  • Uspomene mojeg djetinjstva i života nisu za mene balast rasutog tereta, već sam ih posložila u manje ili više lijepe kutije, pa čak i one od cipela presvučene lijepim papirom u koje su mi godinama dragi ljudi pakirali poklone u razno raznim prilikama...
    Opširnije...
  • U tišini vlastitih misli sav moj unutarnji svijet čini mi se poput sjemenke koja je sitna i beznačajna...
    Opširnije...
  • Preporuka je: socijalno se distanciraj; dobro nećemo na ulice i trg pred kućom, izvezimo se na rub grada gdje se malo koga susreće. Parkiramo S. i ja, prođemo kraj par zadnjih kuća, krenemo kolskim putem. Uberemo stručak mladica hmelja...
    Opširnije...
  • U travi ispred prozora smješkaju se zlatni maslačci, tratinčice veselo namiguju, a jedan kos svojom pjesmom slavi proljeće, sunce i Život. U meni, zaokružuje se misao, Blagoslov...
    Opširnije...
  • Ovo je priča koju vrlo rado pričam :-) Prije par godina bila sam na skijanju s jednim većim društvom, među njima je bila jedna jako zgodna djevojka, svjesna toga: -) bila je sva sređena, duge plave kose, jako je dobro skijala, a ljudi je nisu baš voljeli...
    Opširnije...
  • Jedan starac od 93 god koji je bio jedan dan na respiratoru, ozdravio je, skinuli ga s respiratora i rekli mu...
    Opširnije...
  • Imao sam prilike boraviti u nekim od važnih i moćnih europskih metropola, ali i vidjeti i neke druge dobro sređene i ušminkane europske gradove, čistih fasada i pročelja, sa dobro uređenim prometom...
    Opširnije...
  • Jedno je sigurno. Iz ovog nitko neće izaći isti i nikad više neće biti kao prije. A sad iskoristimo ovo vrijeme koje nam je darovano da učinimo svijet boljim...
    Opširnije...
  • Oj Viteže Tame što si to učinio mojim prijateljima!? Zavukli se moji prijatelji u kuće svoje i ne izlaze van. Tko silom prilika mora izaći obilazi me u širokom luku.Ako se nekom od njih i približim on mi ruku pružiti neće...
    Opširnije...
  • Ponekad smo suočeni s događajima koji nas odvedu iz našeg sigurnog okoliša u opasne vode. Uzdrmaju nas i fizički i psihički...
    Opširnije...
  • Ulazimo u novi dan jači negoli smo do sada bili. Čisteći svoje duhovne kuće (u školi smo nekada imali predmet Školska i mentalna higijena), rješavamo se staroga i otvaramo mjesto za novo...
    Opširnije...
  • Razmišljam kako se čudesno stvari slažu. Gledam prije nekoliko dana na stranici Autogenog treninga naslove priča koje su ispisali polaznici. Privukla me odmah priča...
    Opširnije...
  • Danas sam odlučila, da ću, radeći od kuće, za vrijeme ove korone, provoditi dvije stvari: svaki dan ću se urediti kao kad idem u grad ili na posao...
    Opširnije...
  • Prije osam godina počelo je moje iskustvo sa anđelima i do danas su oni moji vjerni pratitelji. Anđeli su prekrasna energetska bića koja prate našu dušu od rođenja pa nadalje...
    Opširnije...
  • Hvala vam drage moje što ste u pravo vrijeme došle u moju kuću, na moj balkon na 8. katu u centru grada. Hvala što mi pokazujete svoj divni svijet i svoj trud da ispunite svoju svrhu...
    Opširnije...
  • Znam jednu priču... o malenoj djevojčici čije djetinjstvo nosi blijedo sjećanje na dan kada je bolno shvatila kako je njezina duša nevidljiva za one koje najviše voli...
    Opširnije...
  • Rano i prohladno nedjeljno jutro u Zagrebu, u mjesecu u kojem se i proljeće budi. Bili smo probuđeni načinom na koji nismo očekivali, načinom koji nam se nije svidio, načinom kojim smo svi ostali iznenađeni...
    Opširnije...
  • Naš dosadašnji način života bez našeg utjecaja iznenada je prekinut uzrokovan širenjem virusa, nedavnog potresa, prisilnim godišnjim odmorom, zabranom poslovanja, ograničenim kretanjem i drugim stvarima zbog kojih se osjećamo nesigurno...
    Opširnije...
  • Živimo ubrzanim životima, svakodnevnica nas zatvara u naše misli i obaveze i ne primjećujemo sitnice koje čini život. Svi koji ne razmišljaju isto kao i mi, čudni su nam...
    Opširnije...
  • Postoji vrijeme za sve ljutiš li se ili ne; izaberi sad' što slijedi i kreni, kreni...
    Opširnije...
  • Ovo mi se desilo drugi put u životu, da nemam što izgubiti, mogu samo dobiti. 12.03.četvrtak, doputovala sam u Beograd kako bih održala 72 tečaj uvoda u Permakulturu.Autobus je vozio, pričalo se o zarazi, no mislila sam da će proces biti spor i da ću se vratiti...
    Opširnije...
  • Male beštije baciše nas među zidove ljubavi...
    Opširnije...
  • Dragi svi, od kada nas je zahvatila ova zahtjevna prolazna realnost i nužna razdvojenost, koja ima viši smisao za sve nas, međusobno povezivanje u jače zajedništvo ljubavi i podrške...
    Opširnije...
  • Sve je stalo. Život je stao. Sve poznato zamijenilo je nepoznato. Strah, panika ,kaos, paranoja, karantena, brojenje zaraženih, mrtvih. Informacija na radio i televiziji nema o ničemu samo o Coroni. Promet je stao...
    Opširnije...
  • Odlazim u trgovinu. Osma sam po redu.Dok promatram ljude oko sebe srce mi se stišće od tuge. Stoje jedan odvojen od drugoga po 2 i više metara.Nitko s nikim ne razgovara...
    Opširnije...
  • Ponekad izgleda teško doseći tako željeni mir, dati sebi i drugima slobodu, platiti račune, dovesti do kraja započeti posao, odgojiti dijete i pustiti ga u svijet… i još mnogo drugih stvari koje nas svakodnevno „opterećuju“, uz koje zaboravljamo živjeti...
    Opširnije...
  • Svijet je počeo brujati o virusu koji je opasan po zdravlje. Sve se to događalo tamo negdje daleko. Ljudi su po karantenama, bolnice pune pacijenata, policija na cestama, ograničenje slobode...
    Opširnije...
  • Dan iza potresa, u jutarnjim satima izišla sam iz stana da obavim dnevnu kupovinu. Na putu do dućana susretnem jednu stariju ženu s maskom na licu. Pogledi nam se susreli i ja spontano pozdravim i upitam „Kako ste?“. Žena zastane...
    Opširnije...
  • Stigao je novi dan. Probudili smo se, vidimo, hodamo, pričamo, čujemo... Zahvaljujmo! Danas odaberimo mir.Iako nam život pruža brojne izazove i poteškoće, znajmo da je sve prolazno...
    Opširnije...
  • Događaju nam se velike promjene. Promijenili smo navike, dnevne zadatke i uobičajene dnevne aktivnosti...
    Opširnije...
  • Ono što sam do sada naučila iz svog života je da će sve otići i proći. Koliko god nam se činilo sada da je teško i to će proći. To je život, sve prolazi...
    Opširnije...
  • Moj se život nije puno promijenio, radila sam od kuće i prije, radim i sada. Ne znam do kada, ali vjerujem da će nekako proći, ljudi dobivaju otkaze, moraju zatvoriti firme, nadvija se velika neizvjesnost nad sve, ali baš nekako vjerujem da je bilo u povijesti već ovakvih velikih kriza i prošle su...
    Opširnije...
  • Osim ljeta i ljetnih kupanja, kao djeca na selu imali smo i razne zimske radosti. Umjetno napravljena brda, bilo od šljunka ili nabacane zemlje koja bi se zimi smrzla i bila prekrivena snijegom, koristili smo za sanjkanje. Sanjke su bile drvene...
    Opširnije...
  • Promatrajući dvogodišnjeg dječaka u doba pandemije, potresa i panike pokazala se slika...
    Opširnije...
  • Čuo sam u jednoj televizijskoj emisiji izjavu: „Što društvo više upada u laž to ljudi više mrze one koji govore istinu“. Životnim iskustvom slažem se sa svakim dijelom ove poruke i hvala onome koji se usudio, u javnosti, progovoriti i zauzeti se za ono u što vjeruje da je ispravno...
    Opširnije...
  • Jedan starac upao je u brzu i divlju rijeku i svi su mislili kako neće izvući živu glavu...
    Opširnije...
  • Tog jutra Ninu je probudio zvuk, tutnjava i podrhtavanje. Zatim se sve jako, jako zatreslo. Krevet je plesao amo-tamo u ritmu muzike, kao da je dobio noge. Prašina koju je osjetila po kosi i licu padala je sa stropa...
    Opširnije...
  • Bio jednom jedan kralj koji je imao zlatnu krunu, blještavi plašt i dijamantima ukrašen štap. Svi ljudi divili su se njegovoj moći i njegovoj prekrasnoj vanjštini. Zbog toga su dolazili iz najudaljenijih dijelova kraljevstva...
    Opširnije...
  • Imao otac sedam sinova i na samrti ih sve okupi i reče im...
    Opširnije...
  • Imamo i život u kojem nam je poslan jedan poklon, samo jedan poklon, a to je VRIJEME! Zamislite da nekome poklonite nešto s puno ljubavi, a on taj poklon niti ne otvori...
    Opširnije...
  • Grupu učenika su zamolili da nabroje ono što misle da je danas „Sedam svjetskih čuda“. Iako je bilo nekih razlika, najčešći odgovori su bili...
    Opširnije...
  • U mome gradu ljubavi i dobrote došetao je, došetao se u rane jutarnje sate potres. Ljudi su izlazili iz zgrada u hladno jutro, bili blizu jedni drugima i pogledima tražili zaštitu i podršku da će sve biti u redu. U takvim okolnostima nije bilo bitno tko je tko, nije bila bitna boja kože, nije bila bitna titula, nije bilo bitno...
    Opširnije...
  • Kao maleni, brat i ja voljeli smo se igrati sa susjednom djecom ispred naših kuća. Kuća u kojoj smo živjeli bila ja stara i drvena, mada lijepo održavana. Put do kuće bio je dugačak nasip utabane zemlje i sitnih kamenčića. Tragovi rijetko prolazećih automobila utisnuli su dvije jednako udaljene staze...
    Opširnije...
  • Svakodnevno gledam i čitam poruke „Ostani doma“, i čujem od ljudi do kojih mi je stalo da je to u redu i da bi svi trebali ostati kod kuće. A, ja, e pa ja se sjetim vožnje biciklom po Jarunu, šetnje uz more na Verudeli, planinarenja s roditeljima po Sloveniji, i „zarađivanja“ pečata u knjižicu mladih, a i velikih planinara...
    Opširnije...
  • Hodala dva medvjedića šumom. Izgubili su se i nisu znali naći put natrag u brlog svoje majke. Sve je u šumi bilo isto, svako drvo sličilo je jedno drugome. Postali su gladni i uznemireni te ih je počela hvatati panika...
    Opširnije...