Autogeni trening

Moja optimalna mantra

Moja optimalna mantra

“Ja sam sama, nitko me ne voli, nikakve koristi od mene...”, redovita je moja mantra. Mmmm, kako samo uživam u njenom izgovoru! Volim je ponavljati jer godi mojoj potrebi za samosažaljenjem, njen izgovor mi pruža emocionalnu toplinu, tepa mojoj naravi jadikovanja, a to jest i činjenično stanje i tako mora biti. Istini za volju, nisam jedina koja je izgovara, valjda spada među najproširenije mantre na svijetu - posebice među omladinskim uzrastom s kojim se poistovjećujem, stavljajući na stranu onih dodatnih desetljeća mog životnog iskustva. Najproširenija, zajedno s mantrom „Hoću vladati, želim moć, pokorite mi se“, ali ova posljednja mi je preagresivna, šokira moju nježnu ženstvenu narav, a traži previše ulaganja energije i truda. Ma kakva vlast i akcija, ne, ja se samo želim lijeno i polusvjesno prepustiti riječnom zagrljaju svoje lijepe istinite rečenice. Samo, hm, kao što rekoh, jako je proširena, a ja bih pak htjela imati svoj originalni pristup, dat' joj na težini, da bude svečanija, osmisliti neki posebni prikladni ritual obavijen duhovnošću. Jer, što je to zapravo „mantra“? Riječ मन्त्र dolazi iz sanskrtog abugidnog pisma devanāgarī u značenju „promišljanje“, „rezolucija“, odnosno „maksima“, „sveta himna“ ili još „mistična formula“, s glagolskim korijenom „man-“ u značenju „misliti“ i supstantivom „-tra“ u značenju alata kojim se izvrši spomenutu radnju. Mantra bi dakle mogla značiti „misaoni alat“. Krasnosloviti mantre se ustalilo u hinduizmu, džainizmu i u budizmu. Najpoznatija mantra je ॐ, „Om̐“, ili „Aum“, smatranom prvobitnom božanskom vibracijom univerzuma. No zapravo, ovo uzastopno izgovaranje više puta na glas ili u sebi slog ili skupinu riječi je proširenija pojava: u japanskom shingonu 真言, ezoteričnom tantričkom budizmu „riječi istine“; u judaizmu mantra ריבונו של עולם „Ribonó šel olám“, pomaže proširiti područja uma i duha. Znači „Gospodar Univerzuma“, u kojemu je olám izveden iz korijena alám u smislu „sakrit“ – time se daje do znanja da Univerzum skriva Božju nazočnost. Izgovorom ove mantre čovjek postane svjestan da iza pojavnosti vanjskog postoji svijet skrivene stvarnosti; u sufijskom „dikhr“ ذِكْر , zazivom, ritmički se ponavlja ime Alaha u težnji za posebnim stanjem svijesti; u pravoslavnom Isihazmu ησυχια, molitvenoj tradiciji „tihovanja“, „ćutanja“. Sve su to moljenja, zazivi, molitve, nalozi, litanije kojim izgovoritelj želi postići promijenjeno stanje svijesti, osvješćivati, produbiti svoj pojam istine, tijelom prožimati, proživjeti svoju misao, doseći neslućene skrivene spoznaje. Juhu! Ponavljanjem svoje samotnjačke mantre mogla bih i proživjeti neko uzvišenije stanje svijesti, tko zna? No, osim što bih palila svijeće u mraku i možda obavijala prostor mirisom štapa tamjana kojeg sam nabavila u jednom taoističkom hramu u Kini da podupiru mističnost rituala, treba mi neko pomagalo da lakše u polu-mehaničkoj, polusvjesno izrečenoj mantri uhvatim ritam skandiranja… Ah, da, naravno, pa postoje brojanice! U hinduističkoj, džainističkoj i budističkoj tradiciji koristi se „mâla“ माला u značenju „vijenac“. U budizmu se ova brojanica sastoji od drva, stakla, poludragog kamenja ili još od kostiju. Nanizano je 108 zrna koja predstavljaju svih 108 nedaća koje je proživio Buddha ili svih njegovih 108 imena. U hinduizmu se još zove „Rudra-Aksha”, रुद्राक्ष tj. „Rudrinim okom“, Rudra bijući jedno od imena Shive, smatranim dobrim i ljubaznim bogom koji donosi sreću. Brojanica je sačinjena od zrna stabla Elaeocarpus angustifolius i obično su nanizana 27, 54 ili 108 zrna različitih veličina. Međutim, prije nego što se smije nositi uza se Rudra-akshu, potrebno je očistiti se, a to prema Vedama znači: suzdržati se od opijajućih pića, životinjskog mesa, češnjaka, luka i mrkve. Kad ju se nosi u pojedinim pogodnijim danima poput na mlađak i puni mjesec, nositelj je oslobođen, pročišćen od negativnih djela koje je mogao počiniti. Dakle, stvar je riješena, ne bum nosila ovu brojanicu pa u ova bakterijska infektivna vremena češnjak je sredstvo vrhunskog pročišćenja! U Islamu se brojanica zove „tasbih“ تسبيح, „uzvisivanje“, često je sastavljena od 99 perlica, drvenih ili od maslinovih koščica, od bjelokosti ili još od jantara.

Moja optimalna mantra

Drži ju se na desnoj ruci i opetovano se recitira 99 Alahova imena, tj. sa svakim se zrnom kaže „Subhan Allah, AlHamdoulilah, Allahou Akbar“, tj. „Slava Alahu, Hvala Alahu, Alah je Velik“. Hm, probiti koščice maslina mi se čini ipak malo komplicirano, a zbog trenutne #ostanidoma svjetske a(tra)kcije nisam u mogućnosti nabaviti drvene kuglice. Aha, evo ga, možda sam našla prigodno rješenje, izradit ću jednog „komvoskhinion“ κομποσχοίνι, drugim riječima jednu „špagu sa čvorovima“ od crne vune. Koristi se u pravoslavlju za izgovor „Molitve Isusu“ koju je osmislio sveti Antun Pustinjak u Egiptu: „Gospodine Isuse-Kriste, Sine Božji, smiluj mi se, grešniku“, brojeći 33, 55 ili 100 čvorova. No, a krunica! Da, da, već čujem grintavce koji pomisle, „A što je s krunicom? Što ne pričaš o krunici? Tja, ta je neka multi-kultna ateistkinja!“ A je li? Što vas briga što sam ja? No, dakle imam krunicu, dapače, jednu mi je poklonio dragi prijatelj Ivica, sada zvan Fran Karlo, bivši zborski pjevač i stomatolog, prilikom svog zaređenja u Mala fratra milosrđa u Sinju. Ružarij dolazi iz latinskog rosarium i označava vijenac ružā koji okrunjuje glavu Djevice Marije. Ružarij je izvorno oblik marijanske pobožnosti koja se sastoji od recitiranja tri krunice, od kojih se svaka sastoji od pet desetaka zrna. Koristili su ga Cisterciti u XII. st. moleći „Zdravo Marijo“, a njegova se upotreba proširila pod utjecajem Dominikanaca u XIII. stoljeću. U XIV. st. je njemački kartuzijanac Henrik Kalkar podijelio 150 zrna „Zdravo Marija“ na 15 desetki, umetnuvši između zrna molitve „Oče naš“, potom su umetnuta „Zdravo kraljice i „Slava Ocu“. Još mali detalj, u XVII. stoljeću jedan francuski svećenik opisuje način kojim se koristi ružarij: „Osoba koja recitira krunicu mora biti u stanju milosti ili barem odlučna da se izvuče iz svog grijeha, jer sva teologija nas uči da su dobra djela i molitve izvršene u smrtnom grijehu mrtva djela“. Po, po, po… Koji grijeh? Dal' je moje samosažaljenje grijeh? Ako kažem „Sama sam“, jel' sam u stanju milosti? Hm, ne baš… I kod Hinduista je potrebno očistiti se, a za pretpostavljati je da je i kod drugih korisnika raznih brojanica preporučeno biti u nekakvom miru… Ako plačem dok se samosažalijevam sa svojim vunenim čvorovima u polutamnoj sobi u kojoj mi dim tamjana isto tako tjera suze u oči, jel' me to očisti? Auč, koje zapetljanje. Kak' sad dalje? Da promijenim mantru? Da čekam otvorenje bazena za jedno veliko temeljito kupanje? Ili prije bum dočekala zatopljenje vode na jezeru Jarun pa da tamo nakon kupanja lijepo krećem mantrati usred raspršena kamenja Pleksus solarisa, da bude optimalno? A što i kako dotad? Ček, ček, ček… Sjećam se kad sam bila mala da mi je majka čitala dječju knjigu zvanoj Les petits points bleus du Bon Dieu, „Male plave točkice Milog Boga“. Prema toj knjizi, Svevišnji je bio jedan veliki, Veliki žuti krug, u njemu su bile i iz njega su isijavale puno, Puno malih plavih točkica. Prema toj knjizi bi ispalo da je svaki od nas pojedinačno dio Njega, jedna mala plava točkica proizašla iz njegovog raspršivanja. Ili u najmanju ruku, da je negdje u nama plava točkica. A kako me sjećanje dobro poslužuje, već je negdje puno ranije pisalo da smo stvoreni nalik na Svevišnjeg… Jest, evo ga, u Knjizi postanka lijepo kod 1:26 piše: I reče Bog: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična“. A gle dalje, prema židovskoj tradiciji nebeska plava boja predstavlja „šhiná“ שכינה „Božju nazočnost“, pozivajući se na rečenicu iz Knjige Izlaska 24:10 „Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo“, safir bijući plave boje. U hinduizmu plava boja predstavlja božansku mudrost, istinu, a u katoličanstvu, marijansku boju, simbolizirajući odricanje od materijalnih vrijednosti i slanje oslobođene duše prema Stvoritelju (prema zlatnoj boji). Što bi to onda sve ovo moglo značiti…? Ja bih to ovako: idem pretpostaviti da u sebi sadržim plavu točkicu, skrivenu nazočnost Stvoritelja u meni. Ona me povezuje izravno s izvorom postojanja, ali je isto tako za pretpostaviti da svatko oko mene isto tako u sebi ima plavu točkicu, i onda sam sa svakim od pojedinaca oko sebe, i šire, povezana… Ali da li onda mogu reći „Ja sam sama“, ako „Ja sam plava točkica povezana s drugim točkicama i sa zlatnim Izvorom bivanja“? Uh, koji peh, ne mogu. Kojeg onda pak smisla ima izreći „Nitko me ne voli“? Jel' je to uopće bitno? Za početak, mogu li sebe voljeti? Paaa, kad bi se s ovakvog kuta pogledalo, da u sebi imam skrivenu iskru koja me povezuje s višim sferama postojanja i da u drugome vidim istu takvu iskru, jedino što su više ili manje skrivene duboko u svakom čovjeku, onda ispada da sam faca, kao svi ostali ljudi, čestice jednog svemirskog velikog jedinstvenog organizma. Ak' sam faca, onda se volim, jasno, tko je vidio facu a da se ne voli. Znači i „Nitko me ne voli“ treba izbaciti, jer, ak' niš' drugo, mogu barem ja sebe voljeti. A kaj je onda sa trećim dijelom „Ja sam niš' koristi“…? Hm, ja bih onda to vidjela ovako. Svaka plava točkica je poput jednog glumca u kojoj je Zemlja pozornica. Kao što se već zna, postoje uloge junaka, zlih, sposobnih, osrednjih, plašljivih, neustrašivih itd., i tu se ništa puno ne može pomoći, stvar je Režisera. Znači, i ja imam ulogu, mora da je imam, a ak' je imam, onda sam korisna. Na meni je da onda svoju rolu odradim što bolje moguće, da u publici pobudim interes i emocije, zar ne? U stvari, moja optimalna mantra neće biti mrmljati u suzama jadikovku, nego proživjeti sa što poštenijeg žara i nadahnuća svoju ulogu na svjetskoj ovozemaljskoj pozornici, voleći sebe i druge oko mene kao svjedočanstvo poštovanja Stvoritelja i njegovog djela.

Florence F.

  • Treba uvijek činiti dobro do iznemoglosti. Treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo mi užasnuti količinom zla na svijetu...
    Opširnije...
  • Nekad prije, na početku 20. stoljeća, najpopularniji svjetski filmovi dolazili su iz Italije, Francuske, Švedske, Njemačke...
    Opširnije...
  • Znam da znate... a znam da Vam i ne treba... osim možda profesionalnim i pasioniranim pekarima i slastičarima...
    Opširnije...
  • Voliš li me? Trebaš li me ? Sanjaš li me ? Strah upita...
    Opširnije...
  • Čovjek sam što hodam Svijetom ovim Putevima vijugavim Od zvijezda sazdanih
    Opširnije...
  • Prisutnost kroz sunčevu svjetlost i kroz mjesečeve mjene...
    Opširnije...
  • Ti milo Ti snažno Ti dobro...
    Opširnije...
  • Vjerujem...Znam...Ljubim...
    Opširnije...
  • Hvala što se budiš na nemilosrdan način (potresi, vatre, snjegovi…) i time budiš nas ljude uspavane u svojim ograničenjima, moranjima i trpljenjima...
    Opširnije...
  • Parafrazirat ću (Miljenko Jergović), prvi puta sam se sreo s tim piscem, a i takvim pogledom „nije zdravlje najvažnija stvar nego sloboda“. Malo sam bio začuđen...
    Opširnije...
  • Kad sam bio mali, u školi smo trebali napisati sastavak o tome što bi željeli biti kad odrastemo. Ja sam napisao standardno da bih želio biti astronaut, jer se nisam usudio...
    Opširnije...
  • Živim u Zagrebu. Muž, kći i pas su moja obitelj, zdrava sam, radim posao koji volim, imam lijep dom, vozim auto, bavim se različitim interesima, imam živuće roditelje...
    Opširnije...
  • Uz nagovještaj radosti i kričavosti boje i zvuka stigne proljeće. Nalet ushićenja obuzme moje tijelo...
    Opširnije...
  • Oče moj, koji si beskrajan! Hvala Ti za svjetlo života, Hvala Ti za današnji dan Tvoga kraljevstva...
    Opširnije...
  • Zavirim li iza kamena ugledat ću čarolije. Tamo su u zagrljaju, smijehu, igri i boji...
    Opširnije...
  • I što sad, da ti napišem bajku ili opišem stvarnost kakva je skoro trebala biti. Stvarnost je trebala dehumanizirati život...
    Opširnije...
  • Kao mala vjetrenjača, uzela je ono što je vjetar donio i provukla kroz svoje široke ruke, prevrtjela cijeli film, odbacila patnju, mržnju, zavist...
    Opširnije...
  • Razmišljam o tome koliko je čudesan naš um, naš mozak...
    Opširnije...
  • Probudila sam se, ustala i pogledala u ogledalo. Nasmiješila sam se sebi, i odlučila...
    Opširnije...
  • „Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam...
    Opširnije...
  • Jako volim ići u kino. Tjedan dana prije zabrane javnih okupljanja otišao sam na svoju posljednju kino predstavu, barem na neko vrijeme...
    Opširnije...
  • Ja ovaj tekst želim posvetiti zahvalnosti i svome mužu koji danas slavi 40. rođendan. Nisam bila u Zagrebu kada se dogodio potres...
    Opširnije...
  • Izolacija. Ta riječ već sama po sebi zvuči bolesno. Zastrašujuća je. Ljudi današnjeg svijeta ionako se sve više udaljavaju jedni od drugih, prepoznaju izdaleka novi mobitel, cipele ili kaput...
    Opširnije...
  • Našli smo se u vremenu kad smo prisiljeni ostati doma, u izolaciji. Fale nam šetnje, druženje, igra na otvorenom, sloboda kretanja...
    Opširnije...
  • Svjedočimo povijesnim događajima. Svijet je stao.Ili zastao...
    Opširnije...
  • Bio je kraj 12. mjeseca: Moja obitelj i ja smo se spremali na dugo očekivano putovanje u New York. Doček Nove godine u New Yorku je nešto čemu smo se veselili mjesecima...
    Opširnije...
  • Dragi prijatelji, dobar vam bio ovaj divan dan.Prekrasno je što smo zajedno tu...
    Opširnije...
  • „Jedna djevojka u malom ribarskom mjestu ostala je trudna. Roditelji su je tukli sve dok nije priznala tko je otac: bio je to Učitelj zena koji živi u hramu izvan sela...
    Opširnije...
  • Antonela je nazvala baku i veselo rekla: „Bako, bako u Veneciji po kanalima plivaju meduze. To još nikada nisam vidjela. Možeš li to zamisliti? Kao da smo na plaži Carole...
    Opširnije...
  • Sreća je zagrljaj dragog bića, poklon pun topline i razumijevanja, podrška i riječ ohrabrenja...
    Opširnije...
  • Skini taj težak kaput, sjedni tu na stube da ugrije te sunce...
    Opširnije...
  • Kćer joj je negdje na praksi, daleko, istok, Azija. Ljudi imaju različite terete. Neke od njih nemam, pa mi je teško shvatiti njihove situacije...
    Opširnije...
  • Sav ovaj „sofisticirani, napredni“ svijet koji nas već dugo prati, u koji smo (manje ili više vezani uz čuda „napredne“ tehnologije) gotovo neprimjetno uronili (sve dublje) jer nam naši smartphoni u trenutku daju odgovore...
    Opširnije...
  • U ovom zahtjevnom vremenu ja se nisam bojao bolesti, ni za sebe, ni za moje bližnje jer sam uvjeren da je taj virus među nama već mjesecima i da je naš imunološki sustav odradio ono što odrađuje svakodnevno...
    Opširnije...
  • Veliki ruski pisac Aleksandar Sergejevič Puškin nalazeći se u karanteni zbog kolere 1827. godine piše: Dopustite, draga braćo, sestre, sugrađani i svi su narodnjaci da vam iz karantene čestitam veliki proljetni praznik...
    Opširnije...
  • Kao dijete bijah ozbiljan i odgovoran, iz današnjeg gledišta pretjerano ozbiljan, gotovo bih rekao starmali...
    Opširnije...
  • Ispričat ću vam priču o jednom dječaku i jednoj djevojčici. Mojim unucima. Sada sam njihova teta čuvalica i teta kuharica. Njihovi roditelji održavaju nastavu u drugoj sobi...
    Opširnije...
  • Učenici su postavljali mnoga pitanja o Bogu. Reče Učitelj: „Bog je nepoznat, Nespoznatljiv.Svaka tvrdnja o Njemu, svaki odgovor na vaše pitanje, iskrivljuje Istinu...
    Opširnije...
  • Danas je osvanuo prekrasan dan. Proljeće se osjeća na svakom koraku, toplo je pomalo i pretoplo za ovo doba godine i sve miriše na ljepotu...
    Opširnije...
  • Ne tako davno, možda jučer ili danas i ne tako daleko, možda ovdje ili ondje, rodio se… mali čovjek. Maleni je bio, budimo iskreni, kao i svi maleni. Budući da je došao iz Ljubavi, davao je jedino što je znao…
    Opširnije...
  • Suprug i ja smo imali rezerviran vikend u Tuheljskim toplicama 14. i 15.03. Kako nas nitko nije obavijestio da se otkazuje, mi smo se pojavili u Tuhelju. Dočekao nas je prazan parking s 5-6 osobnih automobila, ni jedan autobus...
    Opširnije...
  • More postoji za nas mornare i čeka nas da plovimo po njemu. Jedan mornar, jedan brod...
    Opširnije...
  • Zamislila sam da sam more. Veliko, plavo more. Zemlja je 'moja' i ja sam 'njezino'...
    Opširnije...
  • Cijeli svijet se koncentrirao na preživljavanje. Trenutno je ljudima jedino važno da ne umru. Kao da je jedino važno preživjeti. Glavno je doživjeti stotu...
    Opširnije...
  • Pokazao se leptir danas pred mojim očima lagan poput pera. Žut, gotovo bijel, lebdio je nekoliko trenutaka učinivši da Sada potraje za nas oboje...
    Opširnije...
  • Kad misliš da ti je grozno, sjeti se da je nekome gore. Budim se već šest mjeseci na način da ne mogu istrčati iz kreveta.Ne mogu se ni odmah dići iz kreveta...
    Opširnije...
  • Ujutro ljudi su ozdravili i bili sretni i živi...
    Opširnije...
  • Odaberi Ljubav dok putuješ Svemirom i pogledaj: nikada ne može biti tama...
    Opširnije...
  • Život ide dalje ... s nadošlim proljećem, cvjetnim, zelenim, drugačijim. Diram ga najviše očima, ono uzvraća mladim bojama, cvjetnim stablima bijelima i rozima, obiljem tratinčica i opustjelim ulicama...
    Opširnije...
  • Draga Majko Zemljo, prvo ti želim reći: „Oprosti.“ Oprosti nam što činimo sve što činimo, i što biramo biti takvi kakvi biramo biti. Iako znamo bolje i drugačije. Oprosti jer te ne razumijemo, jer te omalovažavamo i ne doživljavamo...
    Opširnije...
  • To jutro ustala sam u 6 sati i izvela svog psa u šetnju. Bilo je to obično jutro kao i svako drugo. Nisam ni slutila što će se dogoditi. Krenuli smo u uobičajeni krug...
    Opširnije...
  • Jednog Uskrsa dogodila mi se ova priča, točnije doživjela sam ju odnekud iznutra, iz sebe. Vraćam joj se danas s podjednakim ushitom i darujem u riznicu naših AT priča – sretan vam Uskrs...
    Opširnije...
  • Ana ima 5 godina. Ide u vrtić. Nema brata, ni sestru, ima samo mamu, tatu i nekoliko ribica u akvariju. Kod djeda ima psa Koka i njega dijeli s djedom. Ana voli ići u vrtić, ali samo kada je ona zvijezda i pobjeđuje u svakoj igri...
    Opširnije...
  • Znala sam i prije epidemije kako je vrijeme jedino čija sam ja vlasnica i čime raspolažem po vlastitom odabiru. Znala sam kako postoji jedino sadašnji trenutak te kako su prošlost i budućnost tvorevine uma...
    Opširnije...
  • Dragi prijatelji, divno je što postojite. Stvoreni smo na sliku i priliku svoga Tvorca, dakle kao snažna, veličanstvena i moćna bića koja svojom vjerom mogu stvarati svoju stvarnost...
    Opširnije...
  • Dragi prijatelji, dobro vam bilo ovo nedjeljno jutro. Gospodin nas stvori na svoju sliku i priliku.Dade nam moć da vjerom kao zrno gorušice...
    Opširnije...
  • Neki se učenik jednom tužio: „Govoriš nam pripovijetke a nikada nam ne otkrivaš njihovo značenje.“...
    Opširnije...
  • Baš kada je gusjenica pomislila da je život završio, postala je leptir.Baš kad sam pomislila da će trajat vječno, prošlo je...
    Opširnije...
  • U trenutku rađanja veliko platno sjajne bjeline dolazi s novim životom.Poslano je svakom čovjeku kao najcjenjenijem umjetniku neka na njemu kroz život iscrta sliku svojih djela...
    Opširnije...
  • Neobična stvar se dogodila. Nakon potresa i jednosatnog bivanja na livadi ispred zgrade, vratila sam se u stan, promrzla i gladna. U dnevnoj sobi sam ugledala dva ormara koja su neslavno završila na podu...
    Opširnije...
  • Nakon prvog šoka /što se događa/ uslijedilo je pitanje - što JA mogu učiniti po tom pitanju? Rekoh sebi, kako bih željela da izgleda tvoj idealan dan ? Napravi najbliže i najbolje što možeš.
    Opširnije...
  • U kalendaru života izmjenjuju se dani i tjedni poput treptaja oka, dok stari zidni sat otkucava još jedno podne. Danas je utorak - divan, proljetni dan. U zraku osluškujem neobičnu tišinu, isprekidanu veselim cvrkutom ptica...
    Opširnije...
  • Bilo je to davno, na samom Početku kad Stvoritelj tek je osmislio svijet; stvorio je Raj, sav nevin i čist, mirisan i spokojan
    Opširnije...
  • Bijaše jednom jedan kralj koji je iznad svega volio svoj vrt. Svaku pojedinu biljku ili drvo je sadio sam, sa najvećom mogućom pažnjom i ljubavlju i svaku pojedinu je volio...
    Opširnije...
  • Pojava korone pa i potres, osim panike, straha i nemira prouzrokovao je ozbiljne i promjene navike, koje čine život. Sve što nam je do jučer bila rutina i obaveze smo odrađivali bez puno promišljanja...
    Opširnije...
  • Teška su vremena. Uzdrmana je egzistencija. Stres na svakom koraku. Strah vrišti iz svakog kutka. A ja, ja sam toliko sretna...
    Opširnije...
  • Kažu da je snaga u nama. Ono je dosljednost i odlučnost koja naše korake usmjerava prema naprijed. Ona je nježnost i poniznost koja ispunja srce ljubavlju i suosjećanjem. Ona daje krila našim kreativnim djelima...
    Opširnije...
  • Kad je sve prošlo... kad se spustila noć i kad su se svjetla pogasila... i kad sam žmireći osluškivala svaki šum... Steglo me u grudima... osjećala sam srce koje kao da će iskočiti...
    Opširnije...
  • Događaj Veljača. Život. Udah koji boli. Zaustavila sam ga. Život, ne disanje. Dizanje. Padanje. Dizanje...
    Opširnije...
  • Tog jutra je cijeli 8. c bio budan u 6.25. Nekima su padale slike na glavu, neki su se probudili jer su im se kreveti tresli i ljuljali kao da su na nekom velikom kruzeru...
    Opširnije...
  • U besmislu ove situacije u kojoj se trenutno nalazimo, postoji vjerojatno duboki smisao, samo ga mi možda sada ne vidimo i ne trebamo se time opterećivati...
    Opširnije...
  • Čemu teži svako biće? Možda sreća to bit će. Kako ona izgleda, možemo li znati? Gdje ćemo je pronaći...
    Opširnije...
  • Dosegao sam vrh uspjeha u poslovnom svijetu. U tuđim očima moj život je vrhunac uspjeha. Ali osim posla, imam vrlo malo radosti u životu...
    Opširnije...
  • Stan je dobro prošao. Ima radnju u centru grada. Radnja mu je dobro prošla od ovog potresa. Ima vikendicu i vikendica je dobro, ali nije osigurana od potresa...
    Opširnije...
  • Bio je to jedan sasvim uobičajen kišni četvrtak u ožujku, mjere civilnog stožera RH stupile su na snagu, a to je značilo - ostati doma dok epidemija ne zastane...
    Opširnije...
  • Dobar vam bio ovaj sunčani dan: ispunjen radošću, mirom, sigurnošću, izostankom prigovaranja, povjerenjem u Stvoritelja, u svemir, lijepim pozitivnim riječima čije ostvarenje želite, a upućenima drugima i vama samima...
    Opširnije...
  • Stiglo nam je proljeće! Priroda se budi, cvjeta i prekrasnim bojama i mirisima uljepšava nam život svaki dan. Čuje se cvrkut ptica, njihov pjev zove nas da probudimo u sebi radost, zaigranost, unutarnju ljepotu...
    Opširnije...
  • Što Moj Život kaže... Da, to je dobro, prihvati. Ne, pričekaj, dolazi nešto bolje...
    Opširnije...
  • Jednom prilikom jedan čovjek pozva svoga prijatelja Indijanca u goste u veliki grad. Poveo ga je u razgledavanje grada i dok su šetali...
    Opširnije...
  • Pitaju me „kako si“ u vremenima kad „mora da nisam dobro“. I kad kažem „dobro sam“, kažu mi „kako možeš biti dobro kad ljudi oko tebe nisu“. Nasmijem se u sebi i zamislim raskrižje.Startnu poziciju. Mogu birati! Hoću li sada biti zahvalna ili se upecati...
    Opširnije...
  • Prije puno godina, antropologinju Margaret Mead upitala je jedna studentica što ona smatra prvim znakom civilizacije u kulturi. Studenti su očekivali da će Mead navesti stvari poput udice za ribu ili glinene lonce ili brusni kamen...
    Opširnije...
  • Već neko vrijeme noć je doba dana koje sam odabrala za povezivanje sa sobom. Stanem uz otvoreni prozor, pustim tihu glazbu koja me dodiruje i uronim, uronim u sebe, u događaje, u svijet... i rastem...
    Opširnije...
  • Dobar dan svima.Poštovanje. Za početak da se predstavimo. Ja sam strah.A ja sam panika. Odlučili smo vam se javiti ovim putem jer je i malom djetetu jasno da je u zadnje vrijeme prevelika potražnja za nama...
    Opširnije...
  • Plešemo zajedno svaku večer... Plešemo i pjevamo. Doma smo, a opet smo vani...
    Opširnije...
  • Kad se približi datum neke važne utakmice, treneri nogometnog kluba često pošalju svoju momčad u karantenu, da tamo borave i pripremaju se za utakmicu. To znači da je momčad smještena u nogometnom kampu toga kluba...
    Opširnije...
  • Vraćajući se u nedjelju iz šetnje, naiđoh na baku ispred ulaza u zgradu, koja svake zime dolazi kod svoga sina i snahe. Živi na selu sama, suprug joj je umro prije 10 godina. Nedostaje joj njeno selo, ali zimi ne može sama biti u kući...
    Opširnije...
  • Kroz tjedan redovito navraćam u kvartovsku voćarnu. Ovih dana je nisam nipošto mogao zaobići jer nam je postala izvor hrane vrjedniji od bilo kojeg velikog supermarketa. Ali vrijednost je i veća jer moj brat radi u njoj...
    Opširnije...
  • Čekamo u redu jedan po jedan, vani je mir, čuju se ptičice , auto prođe tu i tamo i ja se vratim u svoje djetinjstvo, u '80-te! Kao dijete čekala sam s tatom u redu pred dućanom...
    Opširnije...
  • Gore navedeni naslov je slobodan citat dijaloga iz filma „Ja u ljubav vjerujem“ (za englesko govorno područje, odnosno za one na privremenom radu u Irskoj, engleski naziv je „Notting Hill“). Ako niste gledali, sada je prilika...
    Opširnije...
  • Pišem vam ovo pismo prvo s namjerom i da nastavim pisati, jer u ovim korona virusom obilježenom vremenu i onome koje dolazi, pitam se na koje sve načine možemo osnažiti sebe i druge da s puno odlučnosti za prevladavanje nedoumica, strepnji, pa i strahova...
    Opširnije...
  • Baka bi moje boljke, dakle moja krizna stanja djetinjstva, rješavala i tako da bi sa ormara u kućaru donijela dvije stvari, po njihovoj nedosežnosti u vremenima bez boleština i kriza, bile su ravne nedodirljivosti križa iznad kreveta moje prabake...
    Opširnije...
  • Nepregledan je niz dječjih sitnijih i krupnijih boleština koje su uvijek bile najveće krize dječje duše i tijela. Ali imali smo za savladavanje sva ona draga i brižna lica sa smiješkom ohrabrenja iznad nas. Ali nije to bilo sve...
    Opširnije...
  • Uspomene mojeg djetinjstva i života nisu za mene balast rasutog tereta, već sam ih posložila u manje ili više lijepe kutije, pa čak i one od cipela presvučene lijepim papirom u koje su mi godinama dragi ljudi pakirali poklone u razno raznim prilikama...
    Opširnije...
  • U tišini vlastitih misli sav moj unutarnji svijet čini mi se poput sjemenke koja je sitna i beznačajna...
    Opširnije...
  • Preporuka je: socijalno se distanciraj; dobro nećemo na ulice i trg pred kućom, izvezimo se na rub grada gdje se malo koga susreće. Parkiramo S. i ja, prođemo kraj par zadnjih kuća, krenemo kolskim putem. Uberemo stručak mladica hmelja...
    Opširnije...
  • U travi ispred prozora smješkaju se zlatni maslačci, tratinčice veselo namiguju, a jedan kos svojom pjesmom slavi proljeće, sunce i Život. U meni, zaokružuje se misao, Blagoslov...
    Opširnije...
  • Ovo je priča koju vrlo rado pričam :-) Prije par godina bila sam na skijanju s jednim većim društvom, među njima je bila jedna jako zgodna djevojka, svjesna toga: -) bila je sva sređena, duge plave kose, jako je dobro skijala, a ljudi je nisu baš voljeli...
    Opširnije...
  • Jedan starac od 93 god koji je bio jedan dan na respiratoru, ozdravio je, skinuli ga s respiratora i rekli mu...
    Opširnije...
  • Imao sam prilike boraviti u nekim od važnih i moćnih europskih metropola, ali i vidjeti i neke druge dobro sređene i ušminkane europske gradove, čistih fasada i pročelja, sa dobro uređenim prometom...
    Opširnije...
  • Jedno je sigurno. Iz ovog nitko neće izaći isti i nikad više neće biti kao prije. A sad iskoristimo ovo vrijeme koje nam je darovano da učinimo svijet boljim...
    Opširnije...
  • Oj Viteže Tame što si to učinio mojim prijateljima!? Zavukli se moji prijatelji u kuće svoje i ne izlaze van. Tko silom prilika mora izaći obilazi me u širokom luku.Ako se nekom od njih i približim on mi ruku pružiti neće...
    Opširnije...
  • Ponekad smo suočeni s događajima koji nas odvedu iz našeg sigurnog okoliša u opasne vode. Uzdrmaju nas i fizički i psihički...
    Opširnije...
  • Ulazimo u novi dan jači negoli smo do sada bili. Čisteći svoje duhovne kuće (u školi smo nekada imali predmet Školska i mentalna higijena), rješavamo se staroga i otvaramo mjesto za novo...
    Opširnije...
  • Razmišljam kako se čudesno stvari slažu. Gledam prije nekoliko dana na stranici Autogenog treninga naslove priča koje su ispisali polaznici. Privukla me odmah priča...
    Opširnije...
  • Danas sam odlučila, da ću, radeći od kuće, za vrijeme ove korone, provoditi dvije stvari: svaki dan ću se urediti kao kad idem u grad ili na posao...
    Opširnije...
  • Prije osam godina počelo je moje iskustvo sa anđelima i do danas su oni moji vjerni pratitelji. Anđeli su prekrasna energetska bića koja prate našu dušu od rođenja pa nadalje...
    Opširnije...
  • Hvala vam drage moje što ste u pravo vrijeme došle u moju kuću, na moj balkon na 8. katu u centru grada. Hvala što mi pokazujete svoj divni svijet i svoj trud da ispunite svoju svrhu...
    Opširnije...
  • Znam jednu priču... o malenoj djevojčici čije djetinjstvo nosi blijedo sjećanje na dan kada je bolno shvatila kako je njezina duša nevidljiva za one koje najviše voli...
    Opširnije...
  • Rano i prohladno nedjeljno jutro u Zagrebu, u mjesecu u kojem se i proljeće budi. Bili smo probuđeni načinom na koji nismo očekivali, načinom koji nam se nije svidio, načinom kojim smo svi ostali iznenađeni...
    Opširnije...
  • Naš dosadašnji način života bez našeg utjecaja iznenada je prekinut uzrokovan širenjem virusa, nedavnog potresa, prisilnim godišnjim odmorom, zabranom poslovanja, ograničenim kretanjem i drugim stvarima zbog kojih se osjećamo nesigurno...
    Opširnije...
  • Živimo ubrzanim životima, svakodnevnica nas zatvara u naše misli i obaveze i ne primjećujemo sitnice koje čini život. Svi koji ne razmišljaju isto kao i mi, čudni su nam...
    Opširnije...
  • Postoji vrijeme za sve ljutiš li se ili ne; izaberi sad' što slijedi i kreni, kreni...
    Opširnije...
  • Ovo mi se desilo drugi put u životu, da nemam što izgubiti, mogu samo dobiti. 12.03.četvrtak, doputovala sam u Beograd kako bih održala 72 tečaj uvoda u Permakulturu.Autobus je vozio, pričalo se o zarazi, no mislila sam da će proces biti spor i da ću se vratiti...
    Opširnije...
  • Male beštije baciše nas među zidove ljubavi...
    Opširnije...
  • Dragi svi, od kada nas je zahvatila ova zahtjevna prolazna realnost i nužna razdvojenost, koja ima viši smisao za sve nas, međusobno povezivanje u jače zajedništvo ljubavi i podrške...
    Opširnije...
  • Sve je stalo. Život je stao. Sve poznato zamijenilo je nepoznato. Strah, panika ,kaos, paranoja, karantena, brojenje zaraženih, mrtvih. Informacija na radio i televiziji nema o ničemu samo o Coroni. Promet je stao...
    Opširnije...
  • Odlazim u trgovinu. Osma sam po redu.Dok promatram ljude oko sebe srce mi se stišće od tuge. Stoje jedan odvojen od drugoga po 2 i više metara.Nitko s nikim ne razgovara...
    Opširnije...
  • Ponekad izgleda teško doseći tako željeni mir, dati sebi i drugima slobodu, platiti račune, dovesti do kraja započeti posao, odgojiti dijete i pustiti ga u svijet… i još mnogo drugih stvari koje nas svakodnevno „opterećuju“, uz koje zaboravljamo živjeti...
    Opširnije...
  • Svijet je počeo brujati o virusu koji je opasan po zdravlje. Sve se to događalo tamo negdje daleko. Ljudi su po karantenama, bolnice pune pacijenata, policija na cestama, ograničenje slobode...
    Opširnije...
  • Dan iza potresa, u jutarnjim satima izišla sam iz stana da obavim dnevnu kupovinu. Na putu do dućana susretnem jednu stariju ženu s maskom na licu. Pogledi nam se susreli i ja spontano pozdravim i upitam „Kako ste?“. Žena zastane...
    Opširnije...
  • Stigao je novi dan. Probudili smo se, vidimo, hodamo, pričamo, čujemo... Zahvaljujmo! Danas odaberimo mir.Iako nam život pruža brojne izazove i poteškoće, znajmo da je sve prolazno...
    Opširnije...
  • Događaju nam se velike promjene. Promijenili smo navike, dnevne zadatke i uobičajene dnevne aktivnosti...
    Opširnije...
  • Ono što sam do sada naučila iz svog života je da će sve otići i proći. Koliko god nam se činilo sada da je teško i to će proći. To je život, sve prolazi...
    Opširnije...
  • Moj se život nije puno promijenio, radila sam od kuće i prije, radim i sada. Ne znam do kada, ali vjerujem da će nekako proći, ljudi dobivaju otkaze, moraju zatvoriti firme, nadvija se velika neizvjesnost nad sve, ali baš nekako vjerujem da je bilo u povijesti već ovakvih velikih kriza i prošle su...
    Opširnije...
  • Osim ljeta i ljetnih kupanja, kao djeca na selu imali smo i razne zimske radosti. Umjetno napravljena brda, bilo od šljunka ili nabacane zemlje koja bi se zimi smrzla i bila prekrivena snijegom, koristili smo za sanjkanje. Sanjke su bile drvene...
    Opširnije...
  • Promatrajući dvogodišnjeg dječaka u doba pandemije, potresa i panike pokazala se slika...
    Opširnije...
  • Čuo sam u jednoj televizijskoj emisiji izjavu: „Što društvo više upada u laž to ljudi više mrze one koji govore istinu“. Životnim iskustvom slažem se sa svakim dijelom ove poruke i hvala onome koji se usudio, u javnosti, progovoriti i zauzeti se za ono u što vjeruje da je ispravno...
    Opširnije...
  • Jedan starac upao je u brzu i divlju rijeku i svi su mislili kako neće izvući živu glavu...
    Opširnije...
  • Tog jutra Ninu je probudio zvuk, tutnjava i podrhtavanje. Zatim se sve jako, jako zatreslo. Krevet je plesao amo-tamo u ritmu muzike, kao da je dobio noge. Prašina koju je osjetila po kosi i licu padala je sa stropa...
    Opširnije...
  • Bio jednom jedan kralj koji je imao zlatnu krunu, blještavi plašt i dijamantima ukrašen štap. Svi ljudi divili su se njegovoj moći i njegovoj prekrasnoj vanjštini. Zbog toga su dolazili iz najudaljenijih dijelova kraljevstva...
    Opširnije...
  • Imao otac sedam sinova i na samrti ih sve okupi i reče im...
    Opširnije...
  • Imamo i život u kojem nam je poslan jedan poklon, samo jedan poklon, a to je VRIJEME! Zamislite da nekome poklonite nešto s puno ljubavi, a on taj poklon niti ne otvori...
    Opširnije...
  • Grupu učenika su zamolili da nabroje ono što misle da je danas „Sedam svjetskih čuda“. Iako je bilo nekih razlika, najčešći odgovori su bili...
    Opširnije...
  • U mome gradu ljubavi i dobrote došetao je, došetao se u rane jutarnje sate potres. Ljudi su izlazili iz zgrada u hladno jutro, bili blizu jedni drugima i pogledima tražili zaštitu i podršku da će sve biti u redu. U takvim okolnostima nije bilo bitno tko je tko, nije bila bitna boja kože, nije bila bitna titula, nije bilo bitno...
    Opširnije...
  • Kao maleni, brat i ja voljeli smo se igrati sa susjednom djecom ispred naših kuća. Kuća u kojoj smo živjeli bila ja stara i drvena, mada lijepo održavana. Put do kuće bio je dugačak nasip utabane zemlje i sitnih kamenčića. Tragovi rijetko prolazećih automobila utisnuli su dvije jednako udaljene staze...
    Opširnije...
  • Svakodnevno gledam i čitam poruke „Ostani doma“, i čujem od ljudi do kojih mi je stalo da je to u redu i da bi svi trebali ostati kod kuće. A, ja, e pa ja se sjetim vožnje biciklom po Jarunu, šetnje uz more na Verudeli, planinarenja s roditeljima po Sloveniji, i „zarađivanja“ pečata u knjižicu mladih, a i velikih planinara...
    Opširnije...
  • Hodala dva medvjedića šumom. Izgubili su se i nisu znali naći put natrag u brlog svoje majke. Sve je u šumi bilo isto, svako drvo sličilo je jedno drugome. Postali su gladni i uznemireni te ih je počela hvatati panika...
    Opširnije...